Rimski klub je iniciran 1968 g. nizom sastanaka i konačno je odlučeno da se pokrene projekt „Granice rasta“ čiji nosilac bi bio prof. Jay Forester i njegova grupa na MIT, koja je upravo tada razvila model multikomponentnog razvitka. Cilj je bio razviti model razvitka svijeta temeljen na BDP-u, potrošnji hrane i energije, broju stanovnika itd. Na temelju te aktivnosti osnovan je Rimski klub za čijeg predsjednika je izabran Aurelio Peccei, poduzetnik koji je radio u nizu multinacionalnih kompanija, a za potpredsjednika Alex King, jedan od direktora OECD-a.

Članovi Rimskog kluba mogu biti svjetski eminentni znanstvenici, poduzetnici, ali i političari koji više nisu na dužnosti. Broj članova je ograničen na oko 100, među kojima je oko 20 pridruženih članova. Osnovan je i niz nacionalnih asocijacija, od kojih su posebno aktivne bile SAD, Poljska i Finska. Rimski klub je međunarodna organizacija i među osnivačima su bili građani oko 20 država. Godine 1987. izabran je prvi član Rimskog kluba iz bivše SFRJ. Hrvatski član Rimskog kluba je akademik Ivo Šlaus.

Rimski klub je osnovan kako bi adresirao niz kriza pred kojima se nalaze čovječanstvo i naš planet. Crpeći jedinstveno znanje i iskustvo svojih članova i članica - istaknutih znanstvenika, ekonomista, lidera poduzetništva i bivših dužnosnika –

Rimski klub definira cjelovita rješenja za složene i međusobno povezane izazove našeg svijeta. Desetljeća eksponencijalnog rasta potrošnje i stanovništva postala su prijetnja klimi i održavanju života na Zemlji, istovremeno učvršćujući društvene i ekonomske nejednakosti i osiromašujući milijarde ljudi globalno.

Kao mreža vrhunskih mislilaca s bogatstvom raznovrsnih znanja, članovi i članice Rimskog kluba predani su usmjeravanju teških razgovora i poduzimanju odvažnih akcija za suočavanje s planetarnim stanjem hitnosti u suočavanju s problemima čovječanstva i našeg zajedničkog doma - planeta Zemlje. Cilj Rimskog kluba je aktivno zagovaranje paradigmi i sustava koji će nam omogućiti da se izdignemo iz sadašnjeg stanja krize, promovirajući nove načine ljudskog djelovanja unutar otpornije biosfere. Oslanjajući se na temeljitu znanstvenu analizu, Rimski klub predlaže holistička rješenja za te ogromne i povezane probleme. To radi kroz istraživanje, prijedloge konkretnih politika i organizaciju susreta na visokoj razini, rasprava, konferencija, predavanja i drugih događaja. Rimski klub objavljuje i recenzirana „Izvješća Rimskom klubu“. Utjecajni izvještaj iz 1972. „Granice rasta“ upozorio je svijet na posljedice međudjelovanja ljudskih sustava i zdravlja našeg planeta. Od tada, više od 45 Izvještaja je učvrstilo i nadogradilo taj intelektualni temelj.

U novije vrijeme, Rimski klub je odredio pet ključnih područja kao prioritete: klimatsko planetarno stanje hitnosti, povrat nadzora i redefiniranje ekonomije, ponovno promišljanje financija, rastuće nove civilizacije i vodstvo mladih.